Par bilješki o ratu i okolišu

Treći mjesec teče otkako je Ruska Federacija izvršila agresiju na Ukrajinu, o čemu redovito možemo čitati vojno-strateške, (geo)političke ili ekonomske analize. Međutim, iako je rat u Ukrajini razoran, u medijskom mainstreamu ne govori se o njegovim posljedicama na okoliš. Ovaj tekst je nastao kao bilješka o utjecajima ratnih razaranja na okoliš i međunarodnom okviru zaštite okoliša od ratnih sukoba.

U knjizi kojom je utemeljio socijalnu ekologiju u Jugoslaviji - Ova jedina zemlja. Idemo li u katastrofu ili u treću revoluciju? iz 1973. godine - Rudi Supek donosi nekoliko tekstova kao priloge¹, međutim samo jedan tekst preuzima u glavni tekst knjige ravnopravan svojem autorskom tekstu - izvještaj američkog biologa Arthura H. Westinga »Ekocid u Vijetnamu«, napisan za nezavisnu konferenciju Dai Dong u Stockholmu 1972. godine. Otkako je rat u Ukrajini eskalirao agresijom Ruske Federacije 24. februara, medijsko praćenje sukoba i javna rasprava - o čemu sam nešto pisao u prošlom blogpostu - rijetko do nimalo govori o posljedicama koje će ostati nakon rata. No i kada se govori, riječ je uglavnom o geopolitičkim i u manjoj mjeri o ekonomskim posljedicama. Odličnu opservaciju dao je u nedavnom intervjuu Borisu Paveliću za Forum politolog Dejan Jović:

Klimatska pitanja su pitanja treće generacije, kojima se zemlje posvećuju nakon što učvrste svoju državnost odnosno suverenitet, i nakon što postignu ekonomski razvoj. No, ratovi kao što je ovaj nas vraćaju nazad na prvu generaciju pitanja, a imaju posljedice i na drugu – jer, posljedice ratova i sankcija na razvoj i bogatstvo društava bit će velike ne samo za Rusiju nego i za nas ostale. Nažalost, očekujem da će se stoga pitanja treće generacije ukloniti s dnevnog reda, makar privremeno. Šteta.

Erica Sweeney prošlog je mjeseca, kad smo ulazili tek u treću sedmicu rata, u reportaži za Business Insider izvijestila da su kratkoročno najveći problemi šteta na energetskim i industrijskim postrojenjima. Međutim, dugoročno nas očekuju rizici od toksične kontaminacije iz elektrana, kemijske i metalske industrije, kao i od odlagališta nuklearnog otpada koja su se našla u zonama ratnih djelovanja. Sweeneyini sugovornici u linkanom članku bilo je i osoblje Conflict and Environment Observatoryja, nevladine organizacije koja prati posljedice oružanih sukoba na okoliš i redovito dopunjava podatke o okolišnom utjecaju ratova u Afganistanu, Kolumbiji, Iraku, Libiji, okupiranim teritorijima Palestine, Južnom Sudanu, Siriji, Jemenu i, naravno, Ukrajini. Već dva dana po agresiji izlistali su osam okolišnih rizika:

• onečišćenje iz vojnih objekata i od vojnih materijala uslijed napada ruske vojske na vojnu infrastrukturu, uključujući i onu u blizini civilnih područja, kao što su skladišta oružja i vojne opreme te skladišta goriva za vojne namjene; uz to, navodi se i zagađenje od stradalih (tj. izgorjelih) oklopnih vozila, oborenih aviona i slično;
• rizici zagađenja iz nuklearnih postrojenja i od radijacije koji se odnose na moguća oštećenja nuklearnih elektrana, spremišta nuklearnog otpada, nuklearnih materijala koji se koriste izvan energetskog sektora (npr. u medicini) te od potencijalne upotrebe municije koja sadrži osiromašeni uranijum;
• vodoopskrba je problem na krimskom poluotoku s obzirom da na njemu nema izvora pitke vode, stoga su česte nestašice pogađale stanovništvo te regije, a probleme s vodoopskrbom imale su i druge regije na istoku Ukrajine;
• upotreba eksplozivne municije u ratu u gradovima generira zagađenje zraka česticama građevinskog materijala, a može dovesti i do zagađenja tla, vodoopskrbnih sistema i vodotoka;
• industrijska infrastruktura, kao što su rudnici te tvornice kemijske i metalske industrije, potencijalni je izvor različitih vrsta onečišćenja okoliša - tome je posebno izložena rudarsko-industrijska regija Donbas, u kojoj rat neprekinuto traje od 2014. godine;
• okoliš i staništa su podložni promjenama već samim time što je u rat uključena teška vojna mehanizacija, a ne smije se smetnuti s uma ni korištenje mina; također, registrirani su i požari uzrokovani ratnim djelovanjima;
• klima će se također naći na udaru ratnih djelovanja zbog povećanih emisija stakleničkih plinova; no isto tako otkazivanje planova za plinovod Sjeverni tok 2 otvara prostor da Evropa deficit energije prouzrokovan smanjenjem isporuke ruskog plina kompenzira kroz obnovljive izvore energije.

Već desetljeće Komisija za međunarodno pravo Organizacije ujedinjenih nacija razvija nacrt principa za zaštitu okoliša u odnosu na oružane sukobe (draft principles on the Protection of the environment in relation to armed conflicts - PERAC). PERAC principi osmišljeni su tako da obuhvate cijeli ciklus konflikta - od pretkonfliktnog stanja, preko trajanja konflikta do postkonfliktnog stanja. Svrha im je da poboljšaju »zaštitu okoliša u odnosu na oružani sukob, uključujući preventivne mjere za minimiziranje štete okolišu i kroz korektivne (remedial) mjere«. Među njima, s obzirom na situaciju u Ukrajini, posebno je zanimljiv dvadeseti od tih principa koji se odnosi na opće obaveze okupacione sile i glasi:

1. An Occupying Power shall respect and protect the environment of the occupied territory in accordance with applicable international law and take environmental considerations into account in the administration of such territory.
2. An Occupying Power shall take appropriate measures to prevent significant harm to the environment of the occupied territory that is likely to prejudice the health and well-being of the population of the occupied territory.
3. An Occupying Power shall respect the law and institutions of the occupied territory concerning the protection of the environment and may only introduce changes within the limits provided by the law of armed conflict.

PERAC principi zasad su artikulirani, objašnjeni i komentirani. Također, svoje primjedbe na prvu verziju dale su različite zainteresirane države, prethodno formuliranju konačnog teksta koji će Komisija usvojiti i podnijeti na usvajanje Općoj skupštini OUN-a. CEOBS je pripremio izvještaj o tim komentarima koji možete pročitati ovdje. Ishod, odnosno njihova konačna verzija koja će biti usvojena (ako će biti usvojena), još je neizvjestan jer je proces sada iz faze izrade nacrta pravnog teksta prešao u fazu političkih pregovora. Pritom, kao što se da vidjeti iz CEOBS-ovog izvještaja, zemlje koje su komentirale nacrt u prvom čitanju imale su različite komentare - od onih koje su tražile rezolutnije formulacije i progresivniji tekst (npr. nordijske zemlje, Španija ili Libanon i Cipar), do onih koje su tražile »labavije« formulacije poput SAD-a i SR Njemačke. Ipak, kako je upozorila profesorica prava sa Queen's University Belfast Rachel Killean, i u postojećem pravnom okviru postoji instrument kojim se može pozvati na kaznenu odgovornost za uništavanje okoliša u oružanom sukobu. Naime, Člankom 8(b)(iv) Rimskog Statuta Međunarodnog kaznenog suda uzrokovanje »teške, dugoročne i opsežne štete u prirodnom okolišu koja bi očito bila prevelika u odnosu na očekivani konkretan i izravan vojni dobitak« smatra se ratnim zločinom.

Ekološki razlozi za antiratni angažman mogu - s obzirom na naše iskustvo rata i poraća - zvučati kontraintuitivno. Međutim, ne treba zaboraviti da je Antiratna kampanja Hrvatske nastala, između ostalih, trudom ekoloških aktivist(kinj)a iz Zelene akcije, a da je u svojoj povelji objavljenoj u nultom broju ARKzina navodila mir kao osnovu i za »ekološko blagostanje«.

Na međunarodnoj razini djeluju organizacije i think tankovi koji/e se bave environmental peacebuildingom i promatraju međudjelovanje okoliša i okolišnih problema s oružanim sukobima - bilo kroz prizmu uzroka ili kroz prizmu posljedica. Kako kažu Conca i Debelko: »Ako okoliš može biti okidač za sukob, možda okolišni imperativi mogu biti okidač za mir.«² Oni navode i tri premise za okolišnu izgradnju mira:

1. okolišni izazovi ne mare za ljudske granice, uslijed čega zahtijevaju premošćivanje tih granica u svrhu svojeg rješavanja;
2. okoliš može ljudima ponuditi duboko ukorijenjen osjećaj pripadanja, što se može koristiti za jačanje dijeljenih identiteta i prevenciju konflikta;
3. okolišni problemi zahtijevaju kompleksna tehnička rješenja koja zhtijevaju zamišljanje budućnosti i učenje - to može biti zajednički poduhvat kroz koji sse može uspostaviti povjerenje među sukobljenim grupama.

Marie G.Jacobsson, nekadašnja specijalna izvjestiteljica za zaštitu okoliša u odnosu na oružane sukobe i članica ranije spomenute UN-ove Komisije za međunarodno pravo podsjeća da svijest o potrebi zaštite okoliša u situacijama oružanih sukoba u međunarodnim dokumentima raste od Štokholmske deklaracije (1972), preko Convention on the Prohibition of Military or Any Other Hostile Use of Environmental Modification Techniques (1976) i Prvog dopunskog protokola Ženevske konvencije (1977). Kasnije konferencije i djelovanje kroz različite organizacije, uključujući Crveni križ i Međunarodni kazneni sud, stvarali su daljnje pretpostavke za unaprjeđenje zaštite okoliša od oružanjih sukoba.³

Informacije koje sam ovdje skupio samo su površinski sloj diskusije o utjecaju ratnih razaranja na okoliš. S obzirom na to da nije za očekivati opći prekid svih neprijateljstava na planeti u dogledno vrijeme, kao i to da na našem prostoru stasavaju stranke zelenog predznaka s pretenzijama na značajnu ulogu u parlamentarnom životu, ovu bi diskusiju bilo uputno produbiti i razvijati, kako u smjeru zaštite okoliša, tako i u smjeru antiratne politike i politike održivog mira.