MPT na Hipodromu: dobrodošli u 1789. godinu

Teza je ova: MPT se reinventao i od parazita na ustašluku natjerao ustašluk da parazitira na njemu. Pored toga, okupio je ne-ustašku publiku koja se prima na vjeru, Gospu, zemlju-koju-je-Bog-sačuvao-za-Hrvate, svetost domovine, pobjedu-u-pravednom-obrambenom-ratu i slično. Otkako je zadužio pušku po kojoj je zaradio nadimak, MPT vodi građanski rat. samo što to više nije onaj građanski rat koji se vodio 1941-1945, nego onaj koji se vodi od 1789. godine.

Novi, od ustašluka oprani MPT, opasniji je zato što se više ne bori protiv nasljeđa NOB-a, nego protiv nasljeđa Velike francuske buržoaske revolucije. A kad padne nasljeđe te revolucije (tj. od danas), onda i službeno više nemamo građansko društvo već živimo u svijetu neartikuliranog i neinstitucionaliziranog nasilja ancien régimea. Kad se to dogodi, nema više rezervnih pozicija na kojima se možemo regrupirati pa sa njih ponovo tražiti ekspanziju socijalnih prava koja smo izgubili u jugoslavenskim ratovima.

Kad padne građansko društvo, onda više nema ni ustava ni zakona ni ljudskih i građanskih prava. Nema više narodnog suvereniteta utjelovljenog u demokratskim institucijama. Ima samo božje providnosti koja kroz klerikalnu nomenklaturu osveštava vladarsko gospodstvo.

Ne slučajno, u MPT-ovoj poetici (kao ni u suvremenom hrvatskom nacionalizmu) nema Matije Gupca i Stjepana Radića. Oni, kao likovi kmetske i seljačke emancipacije, borbe i prkosa hijerarhijama nejednakosti -- narodnog suvereniteta, ako hoćete -- neprijatelji su MPT-ove agende. Kao i drugi neokonzervativni akteri diljem svijeta, i MPT svojoj publici nudi antimodernističku utopijsku viziju, civitas dei u kojemu će svi oni dobiti ono za što se intimno osjećaju zakinutima.

hodočašće hipodromsko

Ako ćete poslušati ijednu pjesmu sa Hodočasnika (2025), poslušajte »Ravnotežu«. To je samorazumijevanje novog MPT-a. Odmah u glavu počinje sa za-dobrim-konjem-prašina-se-diže metaforom a onda dalje udara bez greške sa

Što nam mogu lanjski snjegovi

i

Šta će crni oblak planini

Njemu je jasno da nema opoziciju koja ga može zaustaviti kao i da njegove »note ruše ravnotežu« i da ga sa masovnom publikom »isti snovi vežu«.

rebranding & reinvention

MPT je shvatio da mu ustaški branding ograničava doseg. Svaki koncert koji je održao danima je za sobom povlačio brojanje ustaških kapa u publici, desnice podignute romanamente, otpjevane jasenovce, rafaele bobane, jure francetiće i imotske kamione.

Svaki neodržani koncert koštao je novca i vremena te izgubljenog prihoda.

Prebacivanjem na soft varijantu sa puno dogwhistlinga uspio je svesti ustašluk na onaj ZDS s uvoda u »Bojnu Čavoglave« od kojeg su ga sudovi abolirali jer umjetničko djelo. Majstorski, od pjevača koji parazitira na (kripto)ustaštvu, natjerao je (kripto)ustaše da parazitiraju na njegovoj poetici jer druge infrastrukture više nemaju.

povijest

Na Bilo jednom u Hrvatskoj (2006) i posebice na Ora et Labora (2013) MPT ukapira da povijest ne počinje 10. travnja 1941. godine i kreće s eksploatacijom vjerskih motiva i povijesnih motiva do kraja perioda tzv. narodnih vladara koji preuzimaju centralno mjesto.

stihovi »Početka«, prve pjesme na Bilo jednom u Hrvatskoj kažu:

A ja neću živjet' u tom grijehu

neću takav put za našu djecu

ej da može moja pjesma popraviti svijet

pa onda refren »Dolaska Hrvata«:

Ljubi svoju zemlju

ljubi blagoslovljen plod

i ponosno po njoj hodaj

svoj zemaljski hod

Nema više ljute trave, plavih očiju bijela lica, crnih noći bijelih puteva, gustih magli i drugih kriproustaških motiva u prvom planu. Samo božje pomazanje i primordijalno uspostavljena narodna zajednica.

globalni kontekst

MPT tu nije nikakva iznimka ili endemska pojava, sa istom političkom agendom nastupaju neokonzervativci diljem svijeta, od Trumpa i MAGA pokreta naniže. S time se imamo boriti, a kako nam točno poručuje MPT, strategije i taktike su nam passé.

Moralističko gađenje nad »brđanima« i kvaziantifašističko gađenje nad »ustašama« politički su impotentni kao i strategije američkih demokrata pred Trumpom, ili njemačkih liberala i ljevice pred AfD-om i neokonzervativizmom CDU/CSU. Jedan od razloga zašto je tome tako čini mi se da je u motivaciji. Neokonzervativci nude svojoj sljedbi neki civitas dei za koji se mogu boriti. S naše strane, alternativne utopijske vizije nema, tek grčevito držanje društvenih elita za stečene pozicije. (o tome što su te elite dalo bi se napisati disertaciju, o stečenim pozicijama samo da će neminovno biti izgubljene)